Feljton o političkim ubistvima| Ramiz Delalić Ćelo: Čovjek iz „Ševa“ mi je prodao oružje kojim je pucano u Herendu

Feljton o političkim ubistvima| Ramiz Delalić Ćelo: Čovjek iz

Delalić: Znao je i ko je izvršilac Cacinog ubistva

Očito je da Ramiz Delalić Ćelo čita sve što se posljednjih nekoliko sedmica u bh. magazinima piše o „Ševama“, i o njihovom, kako se tamo tvrdi, direktnom učešću u sarajevskom „krvavom oktobru“ ’93.

Ovako počinje treći dio ekskluzivnog intervjua koji je 3. novembra 2000. godine objavilo “Oslobođenje”, nakon što je novinarka tog lista Edina Kamenica razgovarala s Delalićem na tajnoj lokaciji u Turskoj, gdje se u to vrijeme nalazio ratni komandant 9. brdske brigade Armije RBiH, koji je ubijen u Sarajevu 27. juna 2007. godine. Treći dio njegove ispovijesti iz 2000. godine donosimo u nastavku našeg feljtona o političkim ubistvima.

Kako je istraživao

– Javna je tajna da je dosta ljudi s vrha upetljano u razne zločine. Znam i ja mnoge, baš iz vrha, koji su dolazili Caci na ručak i na „kafu“, koji su mu davali pare, i razna sredstva, koji su ga tapšali po ramenu, i govorili: „To, Caco!“ Kod mene nisu dolazili, vjerujte mi. I, onda se nameće pitanje: Zašto Cacu nisu ostavili živog? Ako već toliko govore o pravnoj državi, ne bi li Caco bio sjajan svjedok?

Dan poslije 26. oktobra, Rasim Delić je novinarima izjavio da rahmetli Topalović nije pretučen?

– U pravu je Delić! Caco nije pretučen. Caco je zgažen, zgažen… (uzdahnu, op. a.). Poduzimao sam neke svoje privatne istrage i oko toga, pa znam i ko je direktni izvršilac njegovog ubistva… Znam ko mu je prisustvovao, znam tačno mjesto na kojem se desilo, znam gdje je bio zakopan do dženaze, znam ko mu je bio na onoj prvoj sahrani, znam ko ga je svojom nogom gurnuo u rupu… Moram tako reći jer je bilo baš tako. Cacu nisu, misim na onaj prvi put, sahranili kao čovjeka… Živ je poveden, i slomili su ga? Lomili su ga svi, od Karavelića, Ajnadžića, Arnautovića… Sutradan su zidove morali krečiti…

musan-topalovc-caco-5

Topalović: Delalić je svjedočio da „Caco nije pretučen, već zgažen“

Kako sam ja istraživao? Kao i uvijek! Moraš se služiti metodama kojima se i oni služe. Strpao sam u gepek čovjeka, koji ga je… (očito da Delalić teško preživljava ovu priču, op. a.)… Vidio sam i naoružanje iz kojeg je ubijen… Zamislite, donijeto mi je, da ga uzmem… Gadilo mi se, sve to… Caco je bio u gaćama, samo u gaćama, vidio sam i te slike sa njim, takvim, nije više važno kako. Ali, lažu, k’o pas, kada kažu da je bježao, lažu…
Zato što se boje…

treci-dio-intervjua-ramiza-delalica-cele-oslobodjenju-2000

Faksimil trećeg dijela intervjua Ramiza Delalića Ćele u “Oslobođenju” 2000. godine 

Bilo je to blizu one ulice, one… kod Predsjedništva, išla je kolona auta. U jednom se nalazila vojna policija, u jednom Caco i njegovi, u drugom načelnik Uprave bezbjednosti, Jašarević, bio je tu Šaćir Arnautović, bio je Amir, Amir… kako se ono preziva? Bivši učitelj i on je radio u Upravi bezbjednosti… Bio je Popović, zvani Pop, da li Šemso, ili tako nekako. I jedan vojni policajac, i još jedan policajac…

Kolona je zaustavljena naredbom, prišla su ova dvojica policajaca, izvukli ga, izašli su i Jusuf i Šaćir, i Amir i Pop, prišao je čovjek i opalio dva metka… Cacin je brat Nane vidio da su mu ubili brata… Jadnik, potrčao je, da bježi, ali oni su ga izrešetali… I, ja sam rekao Nanetu, kad je ono bilo suđenje: Nemoj kazati da je ubijen! Nemoj, i tebe će ubiti!

Pomenuo si smetljište?

– Jeste, ono, u Buljakovom Potoku… Tu su strpali Cacu… Bio je prisutan Jašarević, Amir, Šaćir… posuli su đubrivo po njemu… Pričalo se kasnije da je bio na nekom tavanu, ma, kakvi…

Upravo danas, dok mi razgovaramo, na Kovačima bi trebalo da se prouči tevhid Mušanu Topaloviću. Neki ljudi iz njegove ratne blizine, kojima smo se tim povodom obratili, samo što nisu uzvratili: Izvinite, a koji Caco?

– Ne smiju, ne smiju. Boje se ljudi, za život… Predsjednik je tražio od Pušine, to znam, da mu kažu kako je Caco ubijen, i Predsjednika su slagali i njemu su rekli, u bijegu… A na šta je sve to ličilo najbolje će vam reći to da, kada sam vidio one njegove, u prolazu, nisam mogao da ih prepoznam… Takvi su, izobličeni, bili… Ne zna se svako da čuva, kao što sam ja to znao…

Jesi li ti znao u to vrijeme za “Ševe”?

– Jesam, to je bila tajna policija Bakira Alispahića…

Tvrdi se, iz više izvora, da je Ševe osnovao ’92. Alija Delimustafić?

– On rodonačelnik “Ševa”? Ne vjerujem. On je kratko vrijeme bio, i otišao je… Negdje, na početku rata, zovnuo me je, i ponudio da Dahić i ja, organizujemo jednu jedinicu specijalne namjene, ali sam ja odbio. A, kada smo već kod njega, neću da ulazim u to kako je on stekao svoje bogatstvo, pošteno ili je ukrao, zato ima sud, i neka on ocijeni, ali, pazite: oni koji ga hapse, koji su to naredili, veći su… od njega, deset puta… Ma, Bakir je bio glavni, to, oko “Ševa”, komanda je bila njegova, a sve se radilo preko njegovih pulena, prije svega Nedžada Ugljena i Envera Mujezinovića, zaduženih i za likvidaciju ljudi koji nisu u sistemu…

Ugasite diktafon…

Radi se, u nekim slučajevima, samo o tome što su narodni komandanti imali uspjeha, a ovi, iz bivše JNA ništa. Po nekim brdima, gdje je bio i snijeg i led, oni su planirali akcije, gdje su ginuli ljudi… Zajko, recimo, on je smetao po više osnova. Trebalo je da bude komandant Prvog korpusa… Čuo sam da je i Predsjednik dao da se istraži njegova smrt.

zajko-safet

Zajko: On je smetao po više osnova, izjavio Delalić

Priče oko Muslimovića su i djeci poznate. On, visoko pozicioniran u hijerarhiji KOS-a, nikada nije dao spisak ljudi koji su bili KOS-ovi saradnici, i, uvjeren sam, mnogo toga što se dešavalo, u osnovi je proizvod toga, sva ta pakovanja… Moj odnos sa “Ševama”? Iste metode! Nema druge, da bih opstao! Ne mislim na ubistva, nego, onako… Uradio bih svaki put isto kao kada sam istraživao oko Cace… Da, znao sam šta su “Ševe” radile.

Da li je glupo pitanje: zar nije bilo prilike da nekoga upozoriš, ako si, recimo, znao za to, kako se priča, snajperisanje po gradu? Ali ne po četnicima.

– Jeste, glupo je pitanje… To je bilo na nivou države, da ne imenujem, molim vas sada… ugasite diktafon… Kome sam se ja mogao obratiti? Nisam mogao otići IPTF-u, ne samo zato što ga tada nije ni bilo, i reći, e, ovo, ili ono…

Susret kod pumpe

U posljednjim medijskim pričama o onome što su, navodno, radile “Ševe”, da li fali neki detalj, a koji ti znaš?

– Naprimjer, onda kada su pronašli u šahtu Nedžada Herendu… Ja sam bio u šetnji sa sinom Benjaminom i Kenanom Ušanovićem, iz “Boema”… Išli smo da gledamo linije na kojima sam i ja učestvovao u borbama… I, tako, mi osmatramo, komentarišemo, kad, naiđe Nedžad Ugljen. U stvari, ispalo je tako da je on prvo primijetio Kenana, i svi smo se mi našli na ulici koja vodi od Božića pumpe prema Stupskoj petlji. Ugljen i ja smo se znali, ali ne tako dobro kao njih dvojica. Rekao nam je, dobro se sjećam: „Ljudi, evo, vozam se dugo, ne znam šta da radim.“ U stvari, prvo se obraćao Kenanu, a onda je kazao: „Evo, tu je i Ramiz neka i on čuje…“ I, otišli su u jedan kafić od Grbavice što vodi prema “Alemku”. Prije toga sam ja sina odvezao kući.

Tada nam je Ugljen ispričao kako su našli Nedžada Herendu, kako su ga kidnapovali neki ljudi iz AID-a… Rekao nam je da je bio u bolnici kod njega, i da je on snimio sve na kasetu… Evo, kao što i vi mene snimate… Naravno, pitali smo ga šta je na kaseti… Kazao je da će to biti bomba, i počeo da govori, kao prvo, to da iza svega stoji Ademović…

ugljen-herenda

Ugljen je Delaliću i Ušanoviću ispričao kako su našli Nedžada Herendu

Pričao je još, ali, kad je pomenuo bijeli BMW, meni su se upalili klikeri… Dan, dva ranije, od momka za kojeg sam znao da radi u AID-u, kupio sam jedan hekler sa prigušivačem. Nudili su mi i BMW, bijeli, ali nismo se našli u cijeni, i ja sam ih uputio na drugog, mogućeg kupca jednog Hrvata iz Travnika! – otkrio je Delalić “Oslobođenju” 2000. godine.

ademovic-kemal-novija-slika

Ademović: O čemu je razgovarao s Delalićem 

Ugljenovih „sto godina“

Kako je tada izgledao Nedžad Ugljen?

– Bio je usplahiren. Vrlo, usplahiren. Rekao je, ako ostanem živ u narednih deset dana, živjet ću sto godina. A ja sam otišao poslije ovoga kući i sam uzbuđen, uzeo to naoružanje, te pravo – Fikretu Prevljaku. Znao sam da u njega mogu imati povjerenje…“ – ispričao je Delalić 2000. “Oslobođenju”.

Ko je ubio Cacu

Ko je pucao u Cacu?

– Zapamtite ova imena: Šaćir Arnautović, Fikret Muslimović, Jusuf Jašarević, Nedžad Ajnadžić i Pop… Oni su Cacu ubili, a ne taj koji je pucao… Taj je, u tom opštem haosu, mogao da bude bilo ko… Nije važna ruka koja je potegla pištolj… Dobro, važna je, ali to je, forma. Suština je važna… Pazite, ovo… Caco nije ni pio ni pušio… A, šta se sada priča?

Neću da opravdavam ničije zločine, pa ni njegove, ako ih je, na ovaj ili onaj način, imao… Ali, eto, ja, za kojeg tvrde da rušim pravnu državu, smatram da je i Caco, kakav god da je bio, imao pravo na pošteno suđenje, i na vlastitu odbranu… Naravno, mogla se i njegova smrt desiti u nehatu, ali zašto onda lažu? Zašto tvrde da je bježao, zašto tvrde da nije bio pretučen?

fikret-muslimovic

Muslimović: Priče o njemu su i djeci poznate, govorio je Delalić 

Vidite ovaj apsurd: U svim komentarima, mislim na zvanične, objašnjava se da je ova akcija poduzeta zato da bi se država demokratizovala, da bi se dovela u red, u suru, da bi u nas carovao zakon! Da li se, na ovaj način, dolazi do toga? Da li je ikad bilo zvanično rečeno koliko je tada, zapravo, ljudi zijanilo glavu? Neću da se kunem, ali, vjerujte mi, svakog mi je čovjeka koji je tog dana stradao žao, kao brata. A posebno stoga što znam da su svi otišli uzalud, da njihova smrt, do danas, ništa na dobro nije promijenila, da je sve još mutno. A šta to govori? Da je akcija bila čista, poslije ne bi bilo nijedne laži, pa, čak, ni te, oko navodnog Cacinog bježanja. Pored svega nas još prave i budalama, polumrtav čovjek je to bio… – rekao je Delalić 2000. godine.

Reakcije na intervju

U ovom dijelu Delalićeve ispovijesti “Oslobođenje” je 3. novembra 2000. godine objavilo i njegovu reakciju u kojoj je ponovio da je “uspješno sarađivao” s Dahićem koji mu je u prisustvu Sejfe Šehovića uručio lažni pasoš. U istom tekstu objavljena je i izjava tadašnjeg predsjednika Kantona Sarajevo Mirsada Kebe koji je potvrdio formiranje međunarodne komisije koja je trebala rasvijetlili aferu “Pasoš”.

(Sutra: „Kemo, nemoj da se meni to napakuje…”)

Izvor: Avaz

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *