Zadnjica za napredak

Nedavno je istraživanjem utvrđeno da muškarci preferiraju grudi srednje veličine, ali kad je ženska zadnjica u pitanju oni su se složili da što je veća to je bolja. Evo i zašto… Opsesija ženskom pozadinom nije nešto novo, a psiholozi tvrde da je u pitanju prirodni nagon.

Piše: Miloš Andrić

Ženska pozadina muškarce privlači iz istog razloga kao što ih privlače grudi, kukovi ili pak struk. To su indikatori plodnosti kod naših dalekih predaka. Ukoliko žena ima veću pozadinu to se tumači na primitivnom nivou kao da ima dovoljno “masti” da bi zatrudnjela.

Još ako joj je pozadina istaknuta i okrugla, to znači da je mlada i sposobnija da nosi dijete. Dejvid Levis, profesor psihologije sa Univerziteta u Teksasu kaže: “Određena spinalna struktura je odgovorna za to u kolikoj su mjeri žene u stanju da uspješno iznesu trudnoću i prođu bez povreda za vrijeme trudnoće i porođaja. Iz tog razloga muškarci podsvjesno više preferiraju ovakve žene jer njihov izgled sugeriše da su idealan materijal za rađanje i produženje vrste”.

MOĆAN SEKSUALNI STIMULANS

Da li ste ikada videli zadnjicu pokrivenu smokvinim listom? Naravno da nijeste. Naprotiv: umjetnost je kroz istoriju bila puna golih guzova i raskošnih zadnjica koje su besramno prezentovane posmatračima. Slikari i vajari nadmetali su se u smjelosti i dodavali su, po potrebi, i naslage sala da bi bile što upadljivije.

Sociolog Ingelor Eberfild s Univerziteta u Bremenu pozabavila se ovim pitanjem i zaključila da su umjetnici samo glumili naivnost i da su veoma dobro znali šta rade. Jer, u stvarnosti je upravo ženska zadnjica izuzetno moćan seksualni stimulans za muškarca i odmah asocira na seks, i to otpozadi.

Ona je objavila svoju studiju u časopisu „Seksualna medicina“. Na osnovu niza primjera, pokazuje kako je zadnjica sve do današnjeg dana trijumfalno paradirala kroz modu, reklame i filmove. Zadnjica iz snova pripada Dženifer Lopez i predstavlja savršenu poluloptu. Glumac Džordž Kluni rekao je jednom prilikom da bi na njenu zadnjicu mogla da se stavi čaša i da ne bi pala.

I u ranijim epohama su žene znale kako da istaknu svoju pozadinu. Pri tom su koristile razna sredstva kao, na primer, haljine sa velikim naborima pozadi koje su nazivali „pariska guzica“. Ove haljine su bile u modi oko 1880. i imale su „tapacirung“ koji je trebalo da stvori utisak da dotične dame imaju enormnu zadnjicu. Žene iz plemena Maori na Novom Zelandu imaju specifičan hod koji se uči odmalena. On se zove „onioni“, što u prevodu znači „tucanje“.

ŽIVOTINjSKI INSTINKT

Muškarci su naučili da koncentrisano gledaju žene u oči iako se malo niže nalaze dva primamljiva ispupčenja. Međutim, čim se žena okrene i počne da korača, nestaje civilizacija. Koji muškarac bi bio dovoljno jak da čeznutljivo ne prati pogledom njihanje i vibriranje produženog dijela leđa. Srećom (za oboje) žena nema oči pozadi, tako da muškarac može s uživanjem da bulji koliko hoće, dok objekt posmatranja ne mora da glumi smjernu revoltiranost, već može da koketira sa svojim čarima znajući kakav efekat izaziva. Što su stroža pravila koja se odnose na posmatranje grudi i čarobnog trougla, to je opuštenija atmosfera sa zadnje strane tela. Zadnjica budi najiskonskije strasti po principu „tu mogu da budem životinja.“

Što se tiče samog oblika, svaki muškarac ima svoje afinitete. Ranije su čitavim narodima pripisivali sklonost ka jednom određenom obliku. Etnolog Žan Vegeli je 1912. godine u svom djelu „Odnos prema zadnjici kod raznih naroda“ pisao da Japanci vole mali par guzova sličan dječjim, dok Iranci cijene debele žene sa zadnjicom kao pun Mjesec.

IZVOR: sedmica.me

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *